Skoliozu najčešće vezujemo za period intenzivnog rasta i razvoja, jer tada najčešće bude dijagnostikovana. Po postavljanju dijagnoze počinje period intenzivnog tretmana skolioze koji se najčešće završava sa završetkom intenzivnog rasta. Međutim, ne budu sve skolioze u potpunosti sanirane/izlečene.
Zašto onda prestajemo da tretiramo skoliozu kada se završi rast?
U odraslom dobu skoliozu nazivamo adultnom skoliozom. Njeni uzroci mogu biti različiti:
- Različita neurološka stanja ili bolesti;
- Promene na koštanim fragmentima kičme (promena oblika i strukture kičmenih pršljenova nastalih usled preloma pršljenova);
- Idiopastka skolioza koja je nastala u periodu naglog rasta i nije sanitrana tada ili je bila tretirana, ali nije bilo mogućnosti za potpunu sanaciju.
Koji god od navedenih uzroka da je doveo do nastanka skolioze ona može i treba biti tretirana i u odraslom dobu. Zavisno od uzroka i opšteg zdravstvenog stanja pacijenta program vežbi se prilagođava osnovnom cilju koji se postavi za svakog pacijenta.
Aspekti u kojima se očekuju najveće promene su:
- Stabilizacija kičmenog stuba i celog trupa;
- Održavanje i povećavanje zona disanja;
- Poboljšanja u posturi (stavu tela);
- Rad na prevenciji dalje progresije.
Važno je znati da skolioze koje se ne tretiraju imaju tendenciju progresije – pogoršanja i u odraslom dobu. Istraživanja su pokazala da skolioze kod kojih je krivina do 30∘ po Cobb-u imaju tendenciju progresije od 0,5∘ na godišnjem nivou u slučaju da se ne vežba. Za skolioze koje imaju više od 30∘ po Cobb-u može se očekivati progresija od 1∘ na godišnjem nivou. Ovi podaci nam pokazuju kolika je važnost redovnog i pravilnog vežbanja kod odraslih koji imaju adultnu skoliozu.
Zašto dolazi do ovakvih promena?
U periodu menopauze dolazi do hormonske bure koja naročito ima uticaj na kolagen, koji ulazi u sastav vezivnog tkiva, glavna je komponenta kostiju, kože, mišića, tetiva i hrskavice.
Kao posledica ovoga dolazi do gubitka mišićne mase – oko 1% godišnje (naročito postaje izraženo nakon 40-te godine). Ovaj gubitak je neselektivan i zahvata sve mišiće, a zbog savremenog načina života naročito su ugroženi mišići trupa koji stabilizuju kičmeni stub.
Na tetivama i hrskavicama dolazi do promena koje vode manjoj elastičnosti, a kosti se menjaju u pravcu gubitka volumena i izmene oblika, što kod skolioze samo može naglasiti krivine.
Sve navedene promene se mogu usporiti i njihovi efekti minimizovati pravilnim vežbama.
